Držislav Švob

(Karlovac, 05.05.1907. – Lepoglava, 04.1945.)

završio je studij povijesti i geografije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1926. -1930.) te doktorirao 1933. g. na temu Komes Domald. Odmah po završetku studija zaposlio se kao kustos u Hrvatskom narodnome muzeju, a 1943. g. postao upraviteljem jednog njegovog bivšeg odjela - Hrvatskog državnog povijesnog muzeja - te izvanrednim profesorom na Katedri za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Uz proučavanje hrvatskog ranog srednjovjekovlja, u to se vrijeme također bavio bugarskom i srpskom poviješću. No, već u travnju 1943. g. uhićen je zbog sumnje da pomaže partizanski pokret te optužen za zločin protiv države. Iako mu je na osnovi toga ustaški Prijeki sud u Zagrebu prvotno izrekao najtežu - smrtnu kaznu, naknadno ju je ublažio na doživotnu robiju. Od tada pa sve do nasilne smrti u zatvoru na samom kraju rata (u travnju 1945.), tamnovao je u Lepoglavi unatoč (neuspješnom) pokušaju grupe kolega i poznanika - renomiranih hrvatskih znanstvenika i umjetnika te uglednih kulturnih i javnih djelatnika - da zajedničkom peticijom od ustaških vlasti isposluju njegovo oslobođenje. (Hrvatska enciklopedija)